U 15. stoljeću, znatno prije nego što je William Shakespeare napisao znamenitu dramu ''Romeo i Julija'' o tragičnoj ljubavi dvoje mladih iz talijanskog grada Verone, dogodila se u Hrvatskom zagorju životna drama kojoj je razlog također bilo suprotstavljanje bračnoj vezi zaljubljenika. Legenda kaže da je vlasnik utvrđenog dvora Velikog Tabora grof Herman II. Celjski imao sina Fridriha koji je u obližnjem selu Desiniću zapazio lijepu djevojku Veroniku. Između njih se ubrzo razvila istinska ljubav. Znajući da će grof Herman poduzeti sve da bi spriječio njihov brak, Fridrih i Veronika su pobjegli u utvrđeni grad Fridrihštajn na području Slovenije, koji je njegov otac izgradio upravo za tog svog sina i nazvao ga po njegovu imenu. Međutim, grof Herman je ubrzo saznao gdje se nalaze mladi ljubavnici, pa je poslao vojnike da ih uhvate. Iz obruča je Fridrih uspio izvući Veroniku, ali je on pao u ruke vojnicima koji su ga vratili u Veliki Tabor. Okrutni Herman naredio je da mu sina sprovedu u Celje i zatvore u jednu kulu, s tim da zazidaju vrata i sve prozore ostavivši samo mali otvor kroz koji će se zatočeniku dostavljati hrana i voda. Premda se Veronika sklonila na udaljenom mjestu, pobjegavši preko Gorskog kotara, Pokuplja, Moslavine, Bilogore i Kalnika u seoce Sveta Margarita, Hermanovi vojnici su je pronašli, priveli u Veliki Tabor i smjestili u zatvor. Optuživši Veroniku da je vještica koja mu je zavela sina, Herman je zatražio da joj se sudi, očekujući da će biti izrečena smrtna kazna. Ali, suci su objavili da djevojka nije kriva što gaji veliku ljubav prema Fridrihu, jer – kako su obrazložili – ''ljubav nikada nije bila grijeh a kamoli zločin''. Ne prihvaćajući takav ishod Herman je naredio slugama da Veroniku udave. Kad je grofova zapovijed izvršena, mrtvo Veronikino tijelo je zazidano u masivni zid na prvom katu dvora. Zbog smrti svoje ljubljene djevojke Fridrih je toliko tugovao u zatočeništvu da je potpuno psihički slomljen. Poslije četiri godine otac ga je oslobodio, a o njegovoj daljnjoj sudbini više se ništa nije znalo. Na njega potsjeća jedino to što se celjska kula i danas naziva ''Frihrihov stolp''. Uspomena na Veroniku sačuvana je u narodnoj predaji vjerovanjem da u olujnim zimskim noćima iz dvora dopiru jecaji nesretne djevojke. Zanimljivo je da je 1982. godine prilikom temeljitog čišćenja svih prostorija dvora pronađena lubanja ženske osobe. Oni koji vjeruju legendama misle da se radi o Veronikinom posmrtnom ostatku. Tragična ljubav Veronike i Fridriha inspirirala je Hinka pl. Davila da napiše djelo ''Zagorska ruža''. Cijeli ambijent dvora Veliki Tabor i njegova okolica navode posjetitelje da se u mislima prenesu u neko davno doba kad su se tamo odvijali mnogi zanimljivi, važni, ali i dramatični događaji obavijeni mističnošću i tajnovitošću. Poticaj tome daje se organiziranjem unutar i izvan zidova dvora manifestacija s uprizorenjima srednjevjekovlja – simulacijama uzbudljivih i dinamičnih viteških turnira i borbi, natjecanjima u streličarstvu i gađanju buzdovanima, zornim prikazima života nekadašnjih stanovnika šarenilom sudionika obučenih u kostime plemića, dvorskih dama, dvorskih luda, žonglera, krvnika, fratara... Zbog izuzetnog položaja Velikog Tabora, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 334 metra, neki smatraju da je taj brežuljak bio otok u nekadašnjem Panonskom moru. Prema drugoj hipotezi je prije gradnje dvora, u 2. stoljeću, tamo postojala mala rimska tvrđava. Pouzdano se zna da je u 12. stoljeću sagrađena tzv. peterokutna kula, u 15. i 16. stoljeću polukružne kule, a početkom 19. stoljeća trakt masivnih ulaznih vrata. Nedvojbeno je da je Veliki Tabor najimpresivnija utvrda na području Hrvatskog zagorja. Po ocjeni stručnjaka UNESCO-a to je spomenik najviše kategorije. Posjetitelji Velikog Tabora sigurno će s izuzetnim zanimanjem razgledati prostorije dvora, od kojih je najljepša velika rustikalna dvorana ukrašena helebardama. U dvorskoj kapeli na prvom katu može se vidjeti ona lubanja što se povezuje s tragičnom sudbinom Veronike Desinić. U ostalim prostorima su prezentirane razne vrlo vrijedne zbirke. U sklopu dvora je i veliki bunar zanimljiva izgleda, dubok čak 31 metar. |
