Najznačajnija ličnost u povijesti Hrvatskog zagorja je vođa seljačkog ustanka iz 1573. godine Ambroz Gubec kasnije nazvan Matija. S obzirom da je legendarni hrvatski junak uzor svima koji se bore za slobodu naroda i pravdu, njegovim su imenom i prezimenom nazvane zagorske škole, kulturno-umjetnička društva, sportski klubovi, hotelsko-ugostiteljski i drugi objekti, te ulice u mnogim hrvatskim gradovima, a njegov zamišljeni lik je otisnut i na poštanskoj marki. Seljačka buna je počela u noći između 27. i 28. siječnja. Za vođu ustanika izabran je Matija Gubec, kmet na imanju zloglasnog feudalca Franje Tahyja, jer se pokazao vrlo sposobnim organizatorom. U presudnoj bitki što se vodila kod Stubičkih Toplica 9. veljače plemićki plaćenici su porazili seljačku vojsku i zarobili Matiju Gupca, kojeg su odveli u Zagreb, gdje je 14. veljače javno pogubljen na Markovu trgu. Prema legendi, nakon strahovitog mučenja Gupcu je na glavu stavljena užarena željezna kruna, kao da je „okrunjen“ za seljačkog kralja, a zatim je njegovo tijelo rasčetvoreno. Seljaci su se digli na ustanak nakon što su se uzaludno žalili caru i banu zbog zlodjela okrutnih feudalaca koji su ih prisiljavali da plaćaju nepodnošljivo visoke poreze. Zbog oružanog suprotstavljanja plaćenicima Franje Tahyja seljake je Hrvatski sabor proglasio izdajnicima domovine. To je još više rasplamsalo ustanak koji je zahvatio 60 vlastelinstava na području Hrvatske i Slovenije. Ustanici su napravili mnogo širi program, boreći se za rušenje feudalnog poretka i stvaranje samostalne seljačke države. Međutim, slabo naoružani i bez konjaništva, seljaci se nisu mogli uspješno suprotstaviti neusporedivo bolje opremljenoj vojsci feudalaca, pa je ustanak ugušen u krvi. Prigodom obilježavanja 400. obljetnice tih iznimno značajnih povijesnih događaja otkriven je 1973. u Gornjoj Stubici monumentalni spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu, rad znamenitog kipara Antuna Augustinčića i nekolicine njegovih suradnika. Spomenik je izrađen od kamena i bronce, s dva brončana reljefna krila, od kojih lijevi predstavlja prikaz bitke kod Stubice, a desni prikazuje prizore iz svakodnevnog seljačkog života. Ispred središnjeg dijela spomenika ističe se golemi brončani kip Matije Gupca – markantnog čovjeka uzdignutih ruku, a sasvim desno je mala brončana figura Krležina lika Petrice Kerempuha. To kultno mjesto svake godine posjećuju deseci tisuća izletnika iz cijele Hrvatske i iz inozemstva. Priliku da se podrobnije upoznaju s povijesnim zbivanjima iz 1573. godine imaju posjetitelji Muzeja seljačkih buna u rezidencijalnom dvorcu nekadašnjih grofova Oršića u Gornjoj Stubici. Dvorac iz 18. stoljeća građen je u baroknom stilu i sam po sebi predstavlja vrijedan spomenik profane feudalne zagorske arhitekture. Muzejska građa svrstana je u tri zbirke (kulturno-povijesnu, likovnu i etnografsku), s tim što je središnja tema Seljačka buna iz 1573. godine u Hrvatskom zagorju i njegovu okruženju. U kapeli dvorca Oršić postavljena je stalna izložba sakralne umjetniosti Hrvatskog zagorja. Izletnici se okupljaju i pred Gupčevom lipom, visokom 9 metara i s opsegom debla od 4,90 metara, što raste kod crkve Sv. Jurja u Gornjoj Stubici, za koju se vjeruje da je jedini živi „svjedok“ događaja iz 1573. godine jer se – prema narodnoj predaji - pod njenom krošnjom sastajao Matija Gubec sa svojim ustanicima. To raritetno stablo proglašeno je 1957. godine spomenikom prirode i od tada je pod zaštitom države. |
