 Najveće marijansko svetište u Hrvatskoj nalazi se u zagorskom naselju Mariji Bistrici udaljenom oko 40 kilometara od Zagreba. Tamo se svake godine okupi oko 500.000 vjernika na pedesetak stalnih hodočašća koja traju od Duhovske nedjelje početkom travnja do Nedjelje zahvale krajem listopada. Vjerske svetkovine izraz su tradicije posebno žarkog štovanja lika Majke Božje koju hrvatski narod s ljubavlju naziva Kraljica Hrvata.
U višestoljetnoj povijesti bistričkog svetišta Majke Božje brojni su zanimljivi podatci. Drveni zavjetni kip Majke Božje Bistričke rad je nepoznatog mjesnog majstora s kraja 15. stoljeća. Pripada nizu crnih Madona, ali je pri restauraciji otkriveno da njegova tamna boja nije izvorna. No, umjetničko oblikovanje kipa daleko je nadmašeno vjerskim i nacionalnim značenjem. Prvotno je kip bio smješten u kapeli na Vinskom vrhu. Zbog opasnosti od Turaka je 1545. godine prenesen u bistričku župnu crkvu sv. Petra i Pavla gdje ga je tadašnji župnik sakrio zazidavanjem u zid. Nakon župnikove smrti kip je ostao zaboravljen sve do 1588. kad je otkriven i izvađen iz zida i izložen na štovanje. Turska opasnost bila je razlog zazidavanja kipa i 1650. godine. Nakon što je njegov ponovni pronalazak uslijedio 15. srpnja 1685. godine već idućeg dana dogodilo se prvo od od niza čudotvornih isceljenja i ispunjenja molitvi. Od tada bezbrojne procesije hodočasnika posjećuju Mariju Bistricu. Značajna je odluka Hrvatskog sabora iz 1710. godine da se uredi veliki glavni oltar u Crkvi Blažene Djevice, koja je 1731. proširena i posvećena Mariji Božjoj Snježnoj. Današnja župna crkva u Mariji Bistrici djelomično je izgrađena na starim temeljima i proširena u neorenesansnom stilu, s tim što su podignute i nove arkade. U njoj je slikar Ferdo Quiquerez naslikao 22 čudotvorna uslišenja po zagovoru Majke Božje Bistričke. Dok se crkva gradila, 1880. godine uoči blagdana Uznesenja Marijina, izbio je požar u kojem je oštećena cijela unutrašnjost sakralnog zdanja, osim velikog oltara i čudesnog kipa Majke Božje. Završetak crkve uslijedio je 1882. a njeno posvećenje godinu dana poslije. U međuvremenu je svetište doživljavalo stalne obnove.  Osobiti doprinos promicanju pobožnosti prema Majci Božjoj Bistričkoj dao je blaženi Alojzije Stepinac dok je bio nadbiskup zagrebački. On je započeo izgradnju križnog puta između Zagreba i Marije Bistrice dajući novi zamah hodočašćima u želji da to svetište postane mjesto duhovne obnove hrvatskog naroda. Papa Pio XI. dodijelio je bistričkoj crkvi 1923. godine naziv basilica minor (manja bazilika). Proglašenje Majke Božje Kraljicom Hrvata uslijedilo je 1935. godine kad je nadbiskup zagrebački Antun Bauer okrunio zlatnom krunom čudotvorni kip Majke Božje Bistričke uz asistenciju nadbiskupa Alojzija Stepinca. Od iznimna značaja je također datum 15. kolovoza 1971. godine kad je – prigodom održavanja u Mariji Bistrici XIII. Internacionalnog marijanskog kongresa – Biskupska konferencija proglasila bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavnog hrvatskog naroda. Najsvečaniji dan u Mariji Bistrici bio je 3. listopada 1998. godine kad je papa Ivan Pavao II. posjetio to svetište povodom proglašenja Alojzija Stepinca blaženim mučenikom.
| 
