 Svojevrsna potvrda hrvatske pripadnosti europskoj civilizaciji su dvorci feudalaca u Hrvatskom zagorju. Njihova gradnja je počela u 17. stoljeću, nakon što su plemići napustili utvrde podignute na vrhovima brežuljaka u vrijeme dok je postoijala opasnost od nadiranja Turaka. Većina zagorskih dvoraca su jednokatna zdanja baroknih obilježja, s tim što su od sredine 19. do početka 20. stoljeća obnavljani i dograđivani u duhu romantizma i historicizma po uzoru na slične dvorce u Austriji i Njemačkoj. U sklopu dvoraca su velike gospodarske zgrade i lijepo uređeni perivoji i vrtovi.
Nakon 1848. godine, kad su zbog ukidanja kmetstva znatno smanjeni prihodi i materijalne mogućnosti vlastelinskih obitelji, počelo je rapidno propadanje zagorskih dvoraca. Do danas je sačuvano oko 50 dvoraca i isto toliko kurija. Većina tih zdanja su prazna, prepuštena propadanju.
Međutim, u najnovijem razdoblju je iskazan interes investitora da se dvorci kao kulturno-povijesni spomenici prve kategorije, obnove i prilagode suvremenim svrhama. Primjer takve obnove je dvorace Bežanec, jedan od najreprezentativnijih takvih spomeničkih zdanja u nas, kojeg je sadašnji vlasnik preuredio u skladu sa zahtjevima konzervatorske i restauratorske struke prilagodivši mu prezentaciju kroz turističku receptivnu revalorizaciju našeg vremena.
Dvorac Bežanec se nalazi u Valentinovu nedaleko Pregrade, na brežuljku s kojeg se pruža perekrasan pogled na slikovitu Kostelsku dolinu. To je jednokatna četverokrilna građevina s unutrašnjim dvorištem. Iznad glavnog pročelja je toranj sa satom. U prilazu dvorcu je 90 metara duga aleja jasenolikog javora. U perivoju dvorca nekad su rasla stabla kavkasne jele, ginka, katalpa, platana, jablana i drugih vrsta drveća, te brojne jednogodišnje ukrasne biljke. Poznato je da se o tamo zasađenim palmama tijekom polovice 19. stoljeća brinulo šest seoskih djevojaka.
 Tijekom minulih stoljeća Bežanec je bio posjed grofova Keglevića, baruna Kollenbacha i baruna Schlaum-Lindena, a najdulje je pripadao obitelji baruna Ottenfels-Gschwinda podrijetlom iz Koruške. O Josipi Ottenfels, koja je u Bežancu živjela od 1842. do 1885. godien, postoje različite zanimljive priče, a u svima se ističe da su se toj svojevoljnoj ženi morali bespogovorno pokoravati svi članovi obitelji. No, ona je najzaslužnija što se dvorac Bežanec za vrijeme njena života stalno popravljao i dograđivao. Navodno, kako legenda kaže, neka Ciganka joj je prorekla da će živjeti toliko dugo dok dvorac bude gradila, pa su zato građevinske skele neprekidno bile u upotrebi.
Osobnom inicijativom i golemim entuzijazmom današnjeg vlasnika Siniše Križanca, dvorac je obnovljen 1990. godine kao ekskluzivni hotel.
Pozitivan primjer obnove dvorca Bežanec veliki je doprinos spašavanju kulturnih dobara Hrvatskog zagorja, kao i pokazatelj svjesnosti vlasnika o potrebi za očuvanjem i revitalizacijom spomeničke baštine.
| 
